01 ožujka 2014

Premijera Ulice

 nakon tri miseca probi vrime je za zadnja peglanja
 onda ću mu doć...
 u punoj smo brzini
 kino se popunilo
 glumci su u kostimima
 barba Stipe je poce
garderoba

Vruće litnje veče u Ulici
Problemi sa rojakom
Mentalni nedostatak je kad ti fali vida u glavi jer ona je od metala pa prema tome
A ti si gospođu mogla i pozdravit
Mi van televiziju ne gedamo
Ali ja nisam došao radi televizije!
Ca si to ucini! Covika si mača
Štokelić neće da kidnapiše!
Dico ste me pod njen barkun doveli?
Ti s metlon moreš letit i bez da te kikod plesne!
Tatum tatumb! Ma naruke si tribala oprat, a ne u mašinu
Mandice, odi da te covik vidi
Ni on mujen, samo je malo srameživ
Tujeg covika pred muževljevom kućom skida
Meni je sad neugodno
Dojdi u zagrljaj ka janje u cobanove ruke
Toniii, Toniii televizija se razbila, utakmica mi pocima
Jesan uze žmuj u ruke evo ti nje
Postiju ćemo joj rascipat
Ca glumiš Dodu
Ne cini ti se to tako
U euri, neću valjda u fažol. More i švicarci
Ajme maknite ga
Pederu ustašo ne dan ti svoju ćer!
Amor i Kupidon donose happy end
Živjeli mladenci
Priznanja za najmanje glumce
A sad buket

Odmor glumaca
Iscrpljeni autor
Nasmješena publika

Da još spomenem ki je ca
Toni Herenda je bi barba Toni Capeta
Šime Paro-Vidolin mat mu
Dragica Fabijanić njoj mat dakle pranana
Ivan Fabijanić Crni je brat barba Tonija
Ivan Šupraha je sestra in
Marijan Paro gluhonjema žena 
Margita Herenda ćer in Mandica
Njena dica su bili
Ivo Bukša, Morena Bukša i Vito Paro-Vidolin
A ona je bila Julija slijepom glazbeniku Branku Barbiru
Susedi su bili 
Vesna Fabijanić ka Novajka/časna
Jure Kustić Paulin vodoinstalater i
Toni Paro Bošanar žena mu. 
Ivan Fabijanić Crni je bi i rojak s biciklom
Ivo Fabijanić suseda sa bocon plina
Marijan Maržić ribar ki mrižu krpa
Niko Grgas i Marinko Paro su Iločki turisti 
Elvis Šmit je Povjerenik iz EU
A jubav na kraju su donili Amor i Kupido
Ivo Fačini Dinko i Ivo Herenda Plemić

Tekst je napisa Ivo Bukša Šuliman
 
Binu smo uređivali svi pomalo a najviše su potegli dva Iva. 
I rasvjetu su sredili. 
Dim nam je napravi Tonči Tičić

Podršku nam je pružila Markova kumpanija 
A kino nam je ustupi Centar za kulturu

Službeni fotograf bila nam je Vesna Karavanić.
U zadnji tren za snimanje i slikanje uleti nam je Davor Dobrijević na čemu mu puno hvala.
Potli predstave smo se počastili kod Branka
Neki vole janjetinu a neki kumpril
Uz ples 
I pjesmu
I još mali spize
I tancanja 
Došli smo do kraja

1 komentar:

Branimir Maričević kaže...

Kako nema komentara? Nakon ovolikog truda dali sada treba podilaziti i hvaliti ovaj Vaš neiscrpan duh smiha i zajebancije,vidljive stvarnosti koja je zorno prenesena na binu. Svima puno dobrog zdravja i voje da uveselite i onih ki su Vas došli gedat,na koncu i sami sebe.
Bebić